Пређи на главни садржај

Pseća inteligencija

Kada bi se merila inteligencija pasa ovaj moj bi sigurno bio jedan od počasnih članova pseće Mense. 

Jutros mu dadoh Drontal. Za one koji ne znaju - to je tableta protiv parazita, redovan servis svakog psa i njihova večna muka. Nije ni meni baš zabavno to servisiranje protiv parazita, izgleda da je tableta mnoooogo gadna jer uvek moram da se dovijam kako da mu je dam, a da je gospodin ne ispljune direktno iz želudca i to katapult sistemom u dalj. Ovoga puta kao mamac sam koristila plazmu. Za plazmu bi sve uradio pa jos i malo vise. 

Drontal je gutnuo super lako (čudo nevidjeno), pa mu zadovoljna što smo pregrmeli tu muku odmah dadoh plazmu (time sam ujedno htela da sprečim gore pomenuto vraćanje tableta iz stomaka, čime bi se proces davanja bitno iskomplikovao).  E tada je počeo njegov naučno- istrazivački rad. 


Prvo je plazmu rastavio na sastavne delove da proveri da mu slučaaaajno negde u nekom delu nisam podmetnula još Drontala. Posto je izmrvio do neprepoznavanja i uverio se da je to ipak čista plazma ususao je i oblizao rastavljene činioce do poslednjeg delića. 

Onda je došao po nagradu. Valjda je mislio da plazma nije dovoljna nagrada za to što je progutao Drontal iz prve. 


Genije! 

Šteta sto ne govori. Cenim da bi imali svašta da kažemo jedno drugom on i ja. 


                 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Kalimero pa to ti je!

Pre neki dan u autobusu sedimo jedno do drugog krupniji momak i sitnija ja.  Na unapred utvrdjenoj stanici, kao na nekom granicnom prelazu, ulazi kontrola.  Prilazi mi stariji muskarac i bez reci pokaza svoju legitimaciju. Hvala Bogu pa sam prosla period ranog majcinstva kada se trenira neverbalna komunikacija te sam, iako plavusa, odmah shvatila sta se od mene ocekuje. Ljubazno mu pruzam svoju mesecnu kartu (za nezaposlene - cisto da se zna). Kontrolor mi je bez izrazene mimike il ne-daj-Boze emocija pregleda, vrati i ode dalje.  Momak je za to vreme nehajno gledao kroz prozor.  Njega kontrolor nista pitao  nije .  Valjda da ne uznemirava coveka, sta li?!  Dok sam gledala kontrolora kako legitimise dalje po autobusu, shvatila sam da mi istovremeno rastu i magarece usi i rogovi.  Za ovog pored bila  sam  magarac i to je bilo vise nego ocigledno. Kontrolora mi je doslo da ujedem.  Da je na mestu do...

A nije da ne zelim

Moj drug Sale, jedna od najhrabrijih osoba koje znam, veliki borac i dobrica poslao mi je danas niz fotografija, pravo iz srca Afrike, daleko od svega meni poznatog.  Sve ono sto sam koliko juce gledala na filmu danas se pojavilo na ekranu mog mobilnog.  Ne moze covek da ostane ravnodusan gledajuci ove slike. Sve je drugacije. Sve ima svoju car osim crne mambe koja nema bas nista carobno na sebi. Ali zato psi...zirafe...zebre...neke posve cudne domace zivotinje ko jima ne znam ime, a sigurno ga imaju...nebo...bez i jednog oblaka - plavo...i 30 stepeni u februaru.  Afrika je magicna zemlja za one koji su dovoljno hrabri da joj se prepuste. Ja nisam. Cini mi se da bi me sve plasilo. Sindrom deteta iz grada kod mene je grozno izrazen, cak toliko da se bas bas jako plasim prirode, duboko je postujem i nerado u njoj obitavam.  Verovatno cu zbog tog straha propustiti magiju Afrike i kajati se vecno. Ili cu, konacno, prestati da budem kukavica ...